Biografija Ilma de Murske

LADY OF POSITION

Tko je bila ta čudna hrvatska djevojka, pjevačica superiornih vokalnih kvaliteta koju se i danas smatra povijesnom, što znači jednom među najvećima u povijesti glazbe?

Ilma de Murska rođena je u Ogulinu 6. veljače 1834. kao Ema Pukšec, kći upravnog kapetana Slunjske graničarske pukovnije Josipa Pukšeca i Krescensije od Broderotte von Treuenfels.

Već je kao petogodišnje dijete pokazivala iznimnu glazbenu nadarenost, pa su joj roditelji omogućili da zarana počne učiti glasovir. Godine 1850. otac je premješten u Zagreb i gdje dobiva titulu plemića s predikatom de Murski. U Zagrebu je Ilma počela učiti pjevanje kod člana kazališnog orkestra Ružičke, oca naše slavne tragetkinje Marije Ružičke-Strozzi i kod nastavnika pjevanja Hrvatskoga glazbenog zavoda Vatroslava Lichteneggera (1809-1885). Godinu dana poslije udala se za krajiškog nadporučnika Josipa Edera i s njim imala dvoje djece, sina Alfonsa i kćer Herminu. Godine 1860. krenula je u Beč k jednom od najpoznatijih vokalnih pedagoga uopće, Mathildi Marchesi (1821-1913). Brzo je napredovala, položila ispite za prijam na Konzervatorij, promijenila ime Ema u Ilma, zatajila da je udana i postala gospođica Ilma de Murska. Marchesijeva je zbog intriga bila prisiljena otići u Pariz a Ilma ju je slijedila. O nesvakidašnjim pjevačkim vrijednostima mademoiselle de Murske pisao je i pariški list Presse theatrale. To je zainteresiralo jednog talijanskog impresarija i on ju je angažirao za kazalište La Pergola u Firenzi gdje je s golemim uspjehom debitirala u ulozi koja će postati krunskom u njezinu repertoaru - kao kraljica Marguerite de Valois u Meyerbeerovim Hugenotima.

Nizala je trijumfe u Italiji i Španjolskoj, gdje je nastupala u Teatro del Liceu u Barceloni. Po svemu sudeći u svoju se domovinu nije poslije vratila niti je ikada u njoj nastupila. Njezin je talent bio za velike pozornice. U mislima joj je bio Beč a put do njega išao je preko Budimpešte. Nakon što je 1863. s velikim uspjehom gostovala u tamošnjem Njemačkom kazalištu u Donizettijevoj Luciji di Lammermoor, Bellinijevoj Mjesečarki i Verdijevu Krabuljnom plesu tisak je opisuje kao dragulj, pravi biser. Pjevala i u Narodnom kazalištu. Čitamo u novinama Fövarosi Lápok:

“Publika ostaje zadivljena njezinim školovanjem izgrađenim glasom, čarom koloratura, vještinom s kojom lako i sigurno leti i najtežim pasažama, brže nego što lete ljudske misli. Kao sunčev trak u svibnju, tako čisto, razigrano i lako juri ona gore dolje po visokim i dubokim tonovima, čini bravure. Njezino majstorstvo, razrađena tehnika, neograničeno vladanje grlom više nas očarava nego što bi nas ponijelo."

U Beču je prvi put nastupila 1864. kao "Fräulein Ilma von Murska, članica kraljevskoga Dvorskog kazališta u Berlinu" u ulozi Leonore u Trubaduru. U bečkoj Dvorskoj operi nastupala od 1864. do 1873., Pjevala je 17 uloga. Uz već spomenute dodala je dvije Mozartove: Kraljicu noći u Čarobnoj fruli i Kostanzu u Otmici iz saraja te još dvije Meyerbeerove: Ines u Afrikanki i Katarinu Skavronsku u Sjevernoj zvijezdi. Uz to je bila i prva bečka Julija u Gounodovoj operi Romeo i Julija u nazočnosti skladatelja. Godine 1873. bila je Ofelija u prvoj izvedbi Thomasova Hamleta. Nastupila je i u Haydnovu oratoriju Stvaranje. Imala je 229 opernih i 8 koncertnih nastupa.

Bečko razdoblje Ilme de Murske bilo je profesionalno briljantno. Bila je slavljena i primala basnoslovne honorare. Divili su se njezinoj zadivljujućoj pjevačkoj tehnici i svemu onome što čini vrhunskog umjetnika i njoj kao zavodljivoj ženi iako je bila razmažena, svojeglava, mušičava i nepromišljena.

Murska je s velikim uspjehom pjevala u Berlinu, Parizu i Hamburgu, a onda je došao London. Počelo je 11. svibnja 1865. nastupom u njezinoj zacijelo najpoznatijoj kreaciji - Luciji di Lammermoor. Sjećajući se njezinih nastupa u toj ulozi H.Sutherland Edwards je napisao da je njezino utjelovljenje Lucije bila jedna od senzacija te godine i dodao:

"Mnogo se divnih Lucia čulo u Londonu, ali je Ilma de Murska svakoga iznenadila izvornošću svoje interpretacije prizora ludila, i budući da je svu briljantnu glazbu uloge otpjevala na najsavršeniji mogući način, njezin je uspjeh, naravno, bio vrlo velik. “

Golem je uspjeh postigla kao Kraljica noći. Klein je napisao:

"Slušao sam je nekoliko puta kao Kraljicu noći, i nikada joj se nijedna pjevačica prije ili poslije nje nije približila... Njezin izvanredan glas i čudesna tehnika zajedno s veličanstvenom deklamacijom davali su Kraljici noći istinsku tragičnu moć i značenje. A to je ono što je Mozart želio."

Put je Ilmu de Mursku zatim vodio u Ameriku gdje je pjevala u mnogim gradovima. Godine 1875. otišla je na turneju u Australiju 1880. je postala profesoricom pjevanja na National Conservatory u New Yorku, međutim njezina pjevačka škola u Americi nije odgovarala novim pjevačkim zahtjevima i ona se razočarana, tjelesno i duševno posve iscrpljena vratila u München kćeri Hermini Czedik von Bründelsberg.

Ondje je u lijepu stanu u Maximilianstraße 30. umrla 14. siječnja 1889. zatraživši prethodno od kćeri da spali sva njezina pisma. Posljednja joj je želja bila da sama bude spaljena u Gothi i da joj pepeo bude pohranjen u žari. Kći ju je slijedila u smrt. Nekoliko dana poslije u Gothu je došao prvi i zakoniti suprug Ilme Murske tada već general auditor Eder i uredio je da se pepeo njegove žene i kćeri pohrani u bijelim žarama. Nije mu bilo dopušteno prenijeti ih u Beč.

****

U svojoj knjizi Great women-singers of my time" Klein je posvetio Ilmi de Murskoj cijelo poglavlje s naslovom "Briljantna ali ekscentrična" i napisao:

"Dvanaestak godina bila je uz Adelinu Patti i Pauline Lucca, koje su joj prethodile, i Christine Nilsson, koja je došla nakon nje, najveći koloraturni sopran doba koje nije oskudijevalo velikim pjevačicama, kada pjevačke božice nisu bile rijetkost, i osigurala je sebi istaknuto mjesto u Dvorani opernih uglednika."

Slavni G. B. Shaw u London Music in 1888-89 as heard by corno di bassetto završio je 23. siječnja nekrolog umrloj divi riječima:

"Bila je i ostala najveća Lucia, mala, sitna i krhka žena s finim manirama i finim ukusom koji se izražavao u svemu, osobito na pozornici. Bila je lady of position. “

Marija Barbieri