Etnografska zbirka

BOGATSTVO TRADICIJSKE KULTURE

Doživljaj upoznavanja ogulinske prošlosti bio bi nezamisliv bez tradicijske kulture. Ona je odraz pripadnosti rubnom sloju dinarskoga kulturnog areala, ali i utjecaja panonskog, jadranskog i alpskog područja. Tradicijska kultura je sinteza identiteta ovdašnjeg stanovništva i kolektivne svijesti oblikovane zemljopisnim smještajem, prirodnim bogatstvima i povijesnim nasljeđem. Nju obilježava posebnost u materijalnoj i duhovnoj kulturi svakodnevnog življenja, što se posebice odrazilo na narodnoj nošnji.

Tako je ženska nošnja u osnovi trodijelna i sastoji se od košuljca, kambrika (suknje s poramenicama) i svilene pregače odn. zaslona, a osnovni su joj dijelovi i tkanica, čarape i opanci kapičari. Djevojke su se posebno dičile svečanim oglavljem, tzv. podveskom, preko kojega je poput slapa vijorio bijeli prevjes – tumban (tkana marama) i jednako duga crvena vrpca.

Platnene gaće i košulja stegnuti širokim kožnim remenom čemerom, modri prsluk – ječerma, čarape, opanci kapičari i kapa crvenkapa gotovo su identični nošnji susjeda Ličana.

Brojnost svakodnevnih obveza bila je uvjetovana godišnjim dobima, a seoski kućni inventar vezan je za kućnu radinost žena i muškaraca. Žene su, posebice u zimsko doba, izrađivale domaća tkanja, plele i šivale tj. bavile se tekstilnim rukotvorstvom. Muškarci su najčešće izrađivali uporabne i ukrasne predmete od drva što se nije bitno promijenilo u beskonačnom hodu vremena. Ljetno doba provodili su obrađujući oranice, polja i travnjake nadajući se da će im nebo usrdno uslišiti molitve usmjerene ka boljoj budućnosti.