Izrađena Konzervatorsko - urbanistička studija Starog grada Ogulina

Na poziv Pučkog otvorenog učilišta Ogulin poduzeće Tablinum d.o.o. iz Zagreba, na čelu s Borisom Vučićem Šnepergerom, dipl. ing. arh., izradilo je Konzervatorsko urbanističku dokumentaciju (studiju) Starog grada u Ogulinu – nekadašnjeg Fankopanskog kaštela.

Naime, tijekom povijesti nije provedeno sustavno istraživanje koje bi iznjedrilo kvalitetnu dokumentacijsku strategiju za obnovu. Stoga se je krenulo u detaljnu izradu ovog izuzetno važnog dokumenta koji je obuhvatio sve faze razvoja Starog grada Ogulina te dalo smjernice za njegovu obnovu i daljnju revitalizaciju u cilju proširenja turističke infrastrukture u gradu Ogulinu i profiliranja Starog grada Ogulina kao glavnog obrambenog središta u srednjem vijeku, nakon što su Osmanilje razorile tada moćni Modruš.

Kao i slični veliki sustavi naslijeđeni iz povijesti, ogulinski je kaštel relik jednog vremena, s vrlo nepopularnom namjenom – bio je nekadašnji zatvor i monument mrskog režima.

Nakon drugog svjetskog rata trebalo je čekati punih dvadeset godina da se nekadašnji zatvor preuredi u Zavičajni muzej koju namjenu ima i danas.

Tada se kaštel nije promatrao cjelovito, već su bile uređivanje pojedinačne zgrade koje su dobiale svoju namjenu. Tako je i manja zgrada u dvorištu kaštela i danas sjedište udruge proizašle iz drugog svjetskog rata, čiji današnji predstavnici „brane“ posljednje ostatke sustava koji je nepovratno nestao.

Dakle, i kod samih građana ne postoji svijest o kaštelu kao o povijesnoj baštini koju treba istraživati i obnavljati kao identitet. Za mnoge Ogulince kaštel je i dalje relikt prošlosti i nešto veliko i neugodno od čega dolaze samo nevolje. Gotovo kao i sam Đulin ponor kojega se mnogi više plaše nego li se ponose njime.

Kaštel je nastao na prijelazu srednjeg vijeka u novo doba, u vrijeme burnih i temeljitih promjena kad su plemići i seljaci postajali i ostajali vojnici, a život na granici, u vojnoj krajini ljudima davali gotovo jedini smisao.

Zadnje srednjovjekovne utvrde ovog dijela Hrvatske dao je podići Bernardin Frankopan, koji je tako gotovo beznadno pokušao održati sustav svojih posjeda kao ostatke ostataka pred Osmanlijama. I sam Bernardin je preživ starijih vremena, srednjovjekovni plemić s nedvojbenim osjećajen za preživljavanje, cijenjen u krugu sredenjoeuropskog plemstva, ali u procesu neminovnog i nezaustavljivog raspada vremena i prostora.

Nakon rušenja veličanstvenog grada Modruša i pustošenja srca frankopanske državine, Bernardin je bio prisiljen izgraditi nove utvrde za smještaj vojne posade i za sigurnost okolnog stanovništva pred pustošenjem krvoloćnog neprijatelja. No, ubrzo je Bernardinov pokušaj vojnog utvrđivanja zamojenio sustav obrane pod upravom kraljevih snaga, stvarajući jedinstven sustav upravljanja vojnom obranom pod nazivom Vojna krajina.

U istom razdoblju Bernardin je započeo gradnju – odnosno obnovu barem tri utvrde: Ogulin, Ribnik i Novigrad na Dobri.

To možemo zaključiti po graditeljskoj i stilskoj sličnosti tri spomenute utvrde, te po tek rijetkim elementima koje pronalazmo na pročeljima.

Ogulinska utvrda je, čini se, doživjela brojne preinake i pregradnje tijekom vremena. Da li je uopće bila do kraja i izgrađena po izvornoj zamisli ne znamo. Tek djelomično uklanjanje žbuke s glavnog pročelja palasa pokazuje da se u zidovima, ispod recentnih nanosa žbuke kriju značajni nalazi koji danas nisu vidljivi.

Osim građevinskog sondiranja, svakako nam predstoji i arheološko istraživanje okoliša kaštela koji bi trebali iznjedriti moguće dogradnje i strukture izvan samih zidina kao i konfiguraciju terena prije naknadnih zatrpavanja obrambenih jaraka. I u unutarnjem dvorištu kaštela imamo zanimljivih dijelova koje valja istražiti u predstojećim radovima – perimetar obrambenih zidova palasa na koje su kasnije dograđene manje zgrade zatvora.

Dvorišne zgrade kaštela su kroz vrijeme „ispale“ iz promišljanja o samom kaštelu, što je pogrešno i svakako ih treba uključiti u budućem bavljenju s kompleksom.

Zgrada nekadašnjeg vatrogasnog spremišta koje je izgrađeno nakon uklanjanja južnog dijela kaštela danas je preuređena u Ivaninu kuću bajki što će se uklopiti u budućem promišljanju uređenja prostora, baš kao i zgrada u kojoj je sjedište Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Ogulina.

U unutarnjem dvorištu će se u istražnim radovima otkriti strukture starijih gradnji koje bi se u obnovi mogle rekonstruirati i uključiti u graditeljaki korpus kompleksa.

Prijašnja istrživanja kaštela nisu bila temeljita i studiozna. Istraživači se nisu vezali na materijalne ostatke građevine, već samo na proučavanje dokumentacije i arhivskih izvora. Najiscrpnij pregled sačuvanih planova i nacrta Starog grada Ogulin dao je Juraj Božićević u svojoj studiji „Nacrti Starog grada Ogulina“ iz 1943. godine. Analizirajući građu iz Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu dao je pregled pojedinih karata i nacrta koji se odnose na ogulinski kaštel. Materijal koji je sačuvan u HDA svakako nije potpun, već je to sakupljena dokumentacija iz raznih izvora, i koja je pretrpljela višekratna seljenja iz Zagreba u Mađarsku i obrnuto. Rezultat toga je, kako imamo dojam, građa reducirana i za koju pretpostavljamo da je dobrim dijelom nestala.

U HDA se krije i nacrt Starog grada u Ogulinu po kojemu su izvedene značajne promjene na palasu kada je pretvoren u zatvor, iz 1865. godine. O ovome planu Božičević nije rekao ništa.

Najstariji planski prikazi Ogulina koji se nalaze u HDA u Zagrebu su precrti Pieronijevih i Stierovih nacrta iz 17. stoljeća, a koji se nalaze i Arhivu u Sloveniji, odnosno u Beču. Potonji, Stierovi nacrti Ogulina su objavljeni u knjizi „Kartografski prikazi...“ Lj. Krmpotića 1997. godine. Ove nacrte je precrtala Vjera Bojničić, slikarica-grafičarka, koje je radila u Arhivu u vrijeme 1936-43.

Dio građe se krije i u podružnici HDA u Karlovcu. To su nacrti nastali u prvoj polovici 20. st. a došli kao građa Graditeljskog ureda u Ogulinu (Kotara Ogulin).

OPIS ZATEČENOG STANJA

Palas nekadašnjeg frankopanskog kaštela dio je sačuvane izvorne strukture utvrde koja je građena krajem 15. stoljeća. Pretpostavlja se da je utvrda bila donekle zgotovljena već 1500. te godine. Ogulinska utvrda je građena kao obrambeno stambena građevina, odnosno sklop okružen zidovima u kojemu su bile smještene zgrade za vojnu posadu.

Frankopanov palas je samostalno utvrđen zidovima, a formirano je prostor unutar obrambenih zidova utvrde. U prostoru utvrde su se mogli skloniti ljudi okolnih naselja u slučaju (osmanske) opasnosti.

Na istočnoj strani utvrde smještena je pored palasa i ulaznog kompleksa i manja kapela posvećena sv. Bernardinu. U istočni ulaz u grad se dolazilo također preko pokretnog mosta, izgrađenog iznad jarka koji je spajao dvije provalije – Đulin ponor na jugu i Medvednicu na sjeveru.

Palas je, kako je bio običaj u to vrijeme bio je najznačajnija građevina u kompleksu frankopanske utvrde. Smještena je na istočnoj strani kompleksa, okrenuta je prema trgu, odnosno nekadašnjim prilaznim putovima. Izdužena je građevina građena tako da formira gradski zid, a flankirana je polukružnim visokim kulama.

Cijeli kaštel je vrlo brzo nakon građenja, 1555. godine prešao u ruke kraljevske vojske čime je podvrgnut upravi Vojne krajine i kao takav postaje sjedište vojne uprave.

U palasu je smještena vojna posada, tu je i stan zapovjesnika, a sve to pratimo u planovima iz vremena vojne krajine.

Kroz vrijeme su nastale brojne su preinake unutrašnjosti, i vanjštine, a bilo je i nekoliko ambicioznih planova za dogradnju, kako je moguće pratiti u članku J. Božičevića o Ogulinskom Starom gradu.

Zadnja velika promjena je nastala oko 1820. godine kada je dograđen višeetažni hodnik – trijem s velikim stubištem na zapadnoj strani palasa, prema dvorištu. Time je poboljšana komunikacija unutar prostora kaštela.

Prema navednoj kozervatorsko-urbanističkoj studiji ovjerenoj od straen Konzervatorskog odjela u Karlovcu. a čiju je izradu financiralo Ministarstvo kulture RH, biti će izrađena kompletna projektno- tehnička dokumentacija s izvedbenim projektima i troškovnicima.

U tijeku izrda projektno-tehničke dokumentacije za dio Starog grada od Ivanine kuće bajke završno s dvorišnom zgradom. Ona obuhvaća završetak sve tri obrambene kule, podizanje zidova Staroga grada na izvornu visinu, izgradnju drvenih ophoda ( trijemova) po zidinama, izgradnju drvenog mosta za ulaz u Stari grad te uređenje dvorišne zgrade u kojoj će se nalaziti muzejska suvenirnica, muzejski kafić sa terasom, dječje srednjovjekovno igralište, sanitarni čvorovi, čuvaonica i preparatorska radionica muzejske građe te uredski prostori.

U planu je cijeli projekt, po objavi natječaja, kandidirati na EU fondove u okviru Operativnog programa Konkurentnost i kohezija.

Opći cilje ovoga projekta je razviti javnu svijesti o važnosti očuvanja kulturne baštine i pridonijeti društveno-gospodarskom razvoju ogulinskog kraja kroz održivu kulturno - turističku valorizaciju Starog grada Ogulina.

Specifični ciljevi Projekta su:

1.) Urediti 5 posjetiteljsko-edukativnih sadržaja u gradu Ogulinu temeljenih na interpretaciji kulturno povijesne baštine Starog grada Ogulina;

2.) Promocijom Starog grada Ogulina povećati broj posjetitelja Zavičajnom muzeju Ogulin i gradu Ogulinu za 20 %.

   

Srijeda, 15. Studeni 2017.